Svi na Tahiti!

Pobunjenici s broda Bounty nakon što su došli na Tahiti nisu se htjeli vratiti kući, Paul Gaugain je slikao ljepotice koje su nosile samo cvijet hibiscusa u kosi, Marlon Brando se zaljubio u lokalnu glumicu i ostao živjeti ovdje te čak kupio jedan otok.
Otočje Polinezije se ponosi jednom od najlijepših prirodnih atrakcija na svijetu. Vrhunci u magli zelene boje okruženi tirkiznim lagunama i tamnim oceanom zaista izgledaju impresivno.
Ova Francuska kolonija u modernom je dobu kao i sve ostale zemlje pod evropskim patronatom. Razvoj su pratile i cijene pa se može reći da je Polinezija jedna od najskupljih destinacija. Većina stanovništva i dalje živi skromno, hoteli su strane investicije i novac odlazi dalje.
Ekonomija ovisi o dotacijama iz Francuske. One stižu sa zakašnjenjem što stvara mnoge probleme. Dotacije dolaze zbog toga što su udaljeni atoli u arhipelagu Tuamotus bili lokacija za testiranje nuklearnih bombi. Osim dotacija jedini izvori prihoda su turizam, poljoprivreda te uzgajanje crnih bisera. Cijena crnih bisera je poprilično visoka i ovisi o boji, veličini i čistoći. Prosječna cijena za jednu perlu promjera 15 mm je oko 100€, a ogrlice se rade od 30-ak perli na više.
Većina stanovništva Polinezije živi na Tahitiju i okolnim otocima. Danas ima oko 260.000 stanovnika. Tahićani su veseli i razigrani, muškarci su vrlo snažni i visoki, a i žene nisu puno manje.
Zvuci Ukulele čuju se iz svakog kafića, plesovi Tahićanki bude maštu turista, ali treba imati na umu da je društvo vrlo religiozno pa se treba tomu i prilagoditi. Vrlo su ljubazni, francuski govore svi, a engleski puno manje, no turistički djelatnici ga koriste.
Do Tahitija se stiže letom od desetak sati iz Los Angelesa te još toliko do zračne luke Faa na Tahitiju. Većina Evropljana ostane malo u Kaliforniji kako bi lakše podnjeli vremensku razliku koja je čak 12 sati.